U Gospodnjoj hodimo svjetlost! Liturgijsko vrijeme došašća koje danas započimamo želi nam naglasiti upravo ovaj poziv proroka Izaije, poziv na hod u Gospodnjoj svjetlosti. Dok se po našim svečano urešenim i okićenim gradovima pale blještava, često puta i neukusna, svjetla, našim bićem bi trebao odzvanjati  poziv proroka Izaije, pred našim očima bi se trebao otvarati put hoda u Gospodnjoj svjetlosti.

Crkva nas, poput brižne majke, na samom početku liturgijske godine, želi pozvati na oprez, želi nas potaknuti na budnost. Hoditi u Gospodnoj svjetlosti znači u prvom redu moći jasno razlučivati i čitati znakove vremena. Malo smo uistinu o svojoj vjeri naučili, jako malo smo na svom hodu u vjeri napredovali ukoliko nam je uvijek sve isto, ukoliko nezainteresirano promatramo sve ono što se događa u nama i oko nas. Slično su se ponašali i naši predci u Noino vrijeme. Brinuli su o sebi i svojim životima, potpuno nezainteresirani za sve što se oko njih događalo. Za razliku od njih Noa je ispravno čitao i razlučivao znakove vremena, za razliku od svojih suvremenika Noa je bio spreman za nevolju koja je tu generaciju zadesila.

Pitanje je koliko smo mi spremni. Vodimo li uopće, u svom životu, računa o vrlo jasnim Učiteljevim riječima: U čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Ne odnose se ove Isusove riječi samo na određeni armagedonski događaj. Sin Čovječji dolazi u svakom trenutku našeg života, u svakoj sekundi i minuti našeg dana stoji pred vratima našeg srca, kuca, te strpljivo čeka da mu otvorimo, da ga pustimo u svoje srce u svoje živote.

Vrijeme došašće nas jasno želi pozvati i potaknuti da se napokon, vjerom ljubavlju djelotvornom (usp. Gal 5,6) upustimo u potragu za Bogom. Odgovarajući osobnom krsnom pozivu i poslanju, hodeći putem života u istini, tražimo onog koji nas traži, postanimo tragatelji za Bogom koji je ljubav.

AB