Odlomak iz evanđelja (Mt 5,38-48) jasno nas želi podsjetiti na činjenicu koju mi često puta zaboravljamo. Bog se prema svima odnosi na potpuno isti i jednak način dajući da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Bog svoju milost, milosrđe i ljubav, nudi svima jednako, po istim kriterijima, pod jednakim uvjetima. Nema privilegiranih, nema povlaštenih, nema veza i poznanstava, nema kumstva i prijateljstava, nema korupcije. Svi imaju iste i jednake uvjete i šanse za uspjeh ili neuspjeh.

Polazeći od neke naše ljudske logike, često smo u napasti misliti da bi Bog trebao nagrađivati one za koje smatramo da su  dobri, a kažnjavati one koje držimo zlima. Zaboravljamo pritom da je Božja ljubav besplatna i da se ne da kupiti nikakvim sredstvima, ne da se potkupiti nikakvim dobrim djelima. Ukoliko želimo biti kao Bog, sveti i savršeni, a to je ono na što smo sakramentom krštenja pozvani, onda trebamo nastojati, upravo poput Boga, ljubiti besplatno, pa i one koji nam čine zlo i nepravdu, ne očekujući pritom ništa za uzvrat, ne nadajući se ničem, pa ni vječnom životu.

Ljubav nije ljubav ukoliko se vodi nekom ekonomskom računicom po logici “dam da daš”. U razumskim, ekonomskim, matematičkim izračunima, u hladnoj logici, nema mjesta za davanje, za ljubav. Kad naučimo svaki dan drugog promatrati, otkivajući u njemu uvijek nešto novo, vrijedno nade i divljenja, bližnjeg više nećemo doživljavati kao nekog tko nam želi zlo, pa bi ga zbog toga trebali mrziti, doživljavati ćemo ga kao osobu koju, bez obzira kako se odnosi prema nama, treba uvijek i samo ljubiti.

Ljubav se ne kupuje, ne da se izračunati niti izmjeriti. Promatrana očima ljudske logike, ljudske mudrosti, kršćanska ljubav se čini kao čista ludost. Međutim mi smo pozvani živjeti logikom Božje, a ne ljudske mudrosti. Pozvani smo živjeti logikom ljubavi koja se, nikad ne prestajući, besplatno i bezuvjetno dariva.

Često puta smo u napasti misliti kako trebamo druge mijenjati, jer drugi su kao loši i nepravedni, a mi smo eto oni koji su pravedni i dobri. Uistinu bi bilo osvježavajuće, za naš duhovni život, za naš rast u vjeri, da za promjenu pođemo od sebe, a ne od brata čovjeka. Pokušajmo najprije u svjetlu Božje riječi, mijenjati sebe, pa ćemo brzo uvidjeti da mijenjajući sebe, puno lakše i brže mijenjamo sestre i braću oko sebe.

Mudro iskoristimo vrijeme pred nama.

AB