Ozdravljenje jednog slijepca, na vidjelo iznosi sljepoću mnogih (Iv 9, 1-41 ), osobito duhovnih vođa koje nisu u stanju vidjeti dalje od vlastitih interesa, uvjereni da sve znaju, da se u sve razumiju, a u isto vrijeme, zbog vlastite sljepoće, prepametni kakvi već jesu, nisu sposobni vidjeti jednostavnu istinu o čovjeku, a još manje o Bogu.

Što vide farizeji? Njihovo je stajalište, iz onog što pred sobom vide i više nego jasno. Isus ne dolazi od Boga, jer da dolazi od Bog onda bi se s njima u svemu slagao, poštivao bi odredbe zakona, ne bi prkosio njima i njihovu autoritetu. Isusa ne može nazivati prorokom netko tko se rodio u grijesima. Samo su oni ti koji, budući da imaju monopol na Boga, mogu nekoga nazvati prorokom, jer ipak su oni, makar zbog svoje sljepoće tako misle, ti koji su bez grijeha.

Za razliku od mnogih drugih osoba, koje je Isus, kako nam to opisuju evanđelisti ozdravio, ovaj slijepac ništa od Isusa ne traži, čak niti to da ga ozdravi. Iz teksta se da zaključiti kako on za Isusa i nije čuo. Učitelj je taj koji mu prvi pristupa, kalom (blatom) mu maže oči, šaljući ga da se opere u kupalištu. Jasna je ovdje aluzija, kako tadašnjim kršćanima u prvom stoljeću, tako i nama danas, na sakrament krštenja. Krsna voda je ta koja nam bistri pogled, ozdravlja nas od sljepoće, darujući nam dar vjere, kojim vidjevši ono što je jedino uistinu bitno i važno, zajedno s ovim slijepcem možemo ponavljati: vjerujem Gospodine.

Slijepac, Isusa, u biti susreće, tek nakon što je opravši se, uklonio blato s očiju. Često se, osobito u ozbiljnim i izazovnim trenucima našeg života, kao što je uostalom i ovaj kojeg upravo proživljavamo, pitamo gdje je Bog? Pitanje je krivo postavljeno, a odgovor je jednostavan. Bog je tu! Pravo je pitanje gdje smo mi? Pravo je pitanje s koliko blata smo se nabacili na same sebe, na bližnjeg, pa i na Boga, te pored zdravih očiju više ništa ne vidimo. Vrijeme korizme, vrijeme kušnje kroz koje prolazimo, idealno je vrijeme da se okupamo u kupalištu Siloamu – što znači Poslanik – otkrivajući iznova, negdje duboko u sebi dar vjere koji smo primili, kako bi mogli radosno uskliknuti vjerujem Gospodine, te u ovom vremenu kušnje, uistinu biti svjedoci nade i ljubavi.

AB