U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«  (Mt 9,36 – 10,8)

U osobi Isusa iz Nazareta susrećemo Boga koji je živo zainteresiran za nas. Susrećemo lice puno ljubavi i nježnosti, sućuti, praštanja i ljubavi. Gospodin, pozivajući i poznavajući nas po imenu, želi nas susresti u svim radostima i nadama, strahovima i tjeskobama, bolima i patnjama naše svakodnevnice.

Svi mi, upravo poput apostola, imamo svoje karakteristike, vrline i mane, veće ili manje probleme i poteškoće. Po svemu smo međusobno različiti. Upravo takve, različite, Bog nas poziva po imenu, te sakramentalnom milošću krštenja i potvrde, šalje bolesne liječiti, mrtve uskrisivati, gubave čistiti, zloduhe izgoniti… Snagom Duha svoje ljubavi, šalje nas izgrađivati zajednicu krštenika.

Svi, bez iznimke, pozvani smo i poslani biti misionarima. Prilično olako, djelom zbog nerazumijevanja, a dijelom zbog činjenice da nam je tako lakše, imenicu “misonar”, koristimo kako bi opisali onu ženu ili muškarca (pritom uglavnom misleći na redovnice, redovnike ili svećenike) koji navješćuju radost Evanđelja u nekoj od zemalja, onog dijela ovog našeg trećeg kamenčića od sunca, kojeg, često puta u svojoj aroganciji i bahatosti, nazivamo Trećim svijetom. Namjerno ili slučajno izgubili smo iz vida, pa onda samim time i iz razumijevanja da riječ misionar ima svoj korijen u latinskom glagolu missum – poslan. Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas (usp. Iv 20,21), Učitelj i Gospodin je na dan svog uskrsnuća i više nego jasan. Jako komotno je razmišljati da su poslani samo neki među nama. Poslani smo svi. Nemojmo se praviti gluhi: … i ja šaljem vas!

Dar vjere koji smo primili sakramentom krštenja, u sebi uključuje poziv i poslanje. Bog nas poziva po imenu, ne samo neke među nama, jer u zajednici Crkve nisu samo neki kršteni. Kršteni smo svi, pa smo sukladno tomu svi poslani biti misionarima, navjestiteljima radosti Ljubavi. Poslani smo živjeti na način da slavimo Boga vlastitim životom, svjedočeći svakom koga susrećemo da se približilo kraljevstvo nebesko. Zadaća je to koja nije nimalo laka ni jednostavna, čemu nam, između ostalog, svjedoči i posljednjih 2000 godina povijesti ljudskog roda. Riskiramo da ćemo biti izrugani i “popljuvani”, možda i iz nekih društava prognani. Ipak, uz sve te i brojne druge poteškoće i rizike, ne možemo biti pripadnici zajednice Crkve, ukoliko nismo misionari. Crkva, ostaje vjerna Učitelju i Gospodinu, jedino ukoliko je misijska, uvijek svjesna poslanja naviještanja radosti Evanđelja. A budući da Crkva, nije neki imaginarni pojam, već je zajednica svih nas krštenika, onda bi svatko od nas trebao biti duboko svjestan da je poslan biti svjedokom Bože ljubavi, njegova praštanja i milosrđa, na potpuno isti i jednak način, kao što Otac šalje Sina.

Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Molimo kako bi napokon upoznali koje li nade u pozivu njegovu (usp. Ef 1,18), da budemo u stanju odgovoriti na poziv krsnog poslanja. Molimo kako bi bili sposobni, slaveći Boga vlastitim životom, svima naviještati radost Evanđelja.

ab