U ono vrijeme pristupi Isusu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” “Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” “A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.” “Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.” (Mt 18,21-35)

Želeći, ne samo svojim slušateljima, već i svima nama, približiti potrebu praštanja uvijek i u svakom trenutku, Učitelj iznosi interesantnu prispodobu.

Kralj odluči urediti račune sa svojim dužnicima. Tako mu dovedoše jednog koji mu je dugovao 10.000 talenata. Ono što upada u oči je enormna visina duga, doduše nama danas možda i pomalo nerazumljiva. U Isusovo vrijeme talent je odgovarao težini od 36 kg dragocjenog metala. 10.000 talenata odgovaralo bi težini od 360 tona zlata ili srebra. Ili jedan talent odgovarao je vrijednosti od 6.000 nadnica. Laganim matematičkim izračunom dolazimo do toga da je 10.000 talenata odgovaralo 60.000.000 nadnica. Da bi otplatio ovaj enormni dug sluga je morao raditi 200.000 godina. Iz ovih brojeva malo jasnije možemo uvidjeti koliko je visok bio dug što ga je ovaj sluga imao prema kralju. Budući da nije imao odakle vratiti, kralj zapovijeda da se proda on, svi njegovi ukućani, sve što posjeduje kako bi namirio barem dio duga. Sluga je na te riječi pao ničice i zamolio kralja da ima strpljenja s njim i da će mu vratit cijeli dug. Kralj se smilovao, iskazujući milosrđe sluzi, opraštajući mu sav taj silan dug. Suosjećajući s ovim svojim podanikom kralj mu iskazuje milosrđe. U liku kralja iz ove prispodobe, lako je prepoznati Boga, koji prašta bez mjere. Nikad nije grijeh taj koji nam uskraćuje Božje milosrđe. Božje praštanje i milosrđe, možemo, kako jasno opisuje nastavak prispodobe, uskratiti jedino mi sami sebi.

Ovaj sluga, imao je druga koji mu je dugovao 100 denara. Da bi bilo jasnije svota od 100 denara odgovarala je broju od 100 nadnica. Kad usporedimo sa brojem od 60.000.000 nadnica koliko je on dugovao kralju, uistinu zvuči smiješno. Međutim ovaj sluga ništa od kralja nije naučio. Nije se naučio ni velikodušnosti, ni praštanju, ni dobroti ni milosrđu. Odmah je počeo fizički zlostavljati svog kolegu i još ga je bacio u zatvor. On nije shvatio kako primljeni oprost, primljeno milosrđe, obvezuje da se dalje širi i daje. Milosrđe je spremno primio, ali se njegova oholost ispriječila, te nije bio u stanju iskazano milosrđe dalje širiti. Nije bio u stanju dalje širiti primljenu ljubavi i dobrotu.

Stoga je zaključna scena ove prispodobe  logična i očekivana. Kralj sad postupa bitno drugačije. Nema više milosrđa ni praštanja. Sad je vrijeme za pravednost, a tu su kriteriji bitno drugačiji.

Ukoliko želimo biti baštinici Božjeg oprosta i milosrđa, onda i te kako moramo voditi računa o posljednjoj rečenici današnjeg odlomka iz Matejeva evanđelja: Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama, ako svatko od srca ne oprosti svom bratu. Isus je više nego jasan. Sada je vrijeme da budemo širitelji primljene dobrote, praštanja i milosrđa, kako se jednog dana ne bi suočili s Božjom pravednošću, umjesto s njegovim milosrđem.

   ab