Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa: »Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!« I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: »Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.« I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.« (Otk 7, 2-4.9-14)

Današnja svetkovina, u svijetlu Gospodinova uskrsnuća, dovodi nas u dodir s velikim mnoštvom, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika. Slavlje Svih svetih, poziv nam je i poticaj na promišljanje o osobnoj svetosti na koju smo, odgovarajući svom krsnom pozivu i poslanju, svakodnevno pozvani.

Otkrivati, uvijek iznova u svom životu poziv na svetost, ne znači ništa drugo doli zalagati se u izgradnji odnosa temeljenih na ljubavi, prihvaćanju, istini, pravdi… kako u vlastitoj obitelji, tako i u župnoj i društvenoj zajednici u kojima živimo. Na putu svetosti, nastojeći iz dana u dan odgovoriti Učiteljevu pozivu, životu u svijetlu blaženstava, trebali bi postajati svjesniji kako Bog od nas uistinu očekuje da postanemo radosnim svjedocima vjere, nade i ljubavi.

Hodeći putem svetosti, trebamo i te kako voditi računa o tome da oni koji stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine, nisu u svom životu pokušavali izbjeći poteškoće i križ, već su se odlučno i hrabro s njima suočili, nasljedujući s punim pouzdanjem primjer Učitelja i Gospodina, duboko svjesni da život u punini pronalazi samo onaj koji ga gubi (usp. Mt 16,24-25).

Eno velikoga mnoštva! Svjesni da smo život od Boga primili kao dar, bezrezervno darujući sebe drugom, živeći svakodnevnicu vjerom ljubavlju djelotvornom (usp. Gal 5,6) biti ćemo na dobrom putu da i sami, jednog dana, postanemo dijelom ovog velikog mnoštva čijem se zagovoru danas utječemo. 

ab