Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”  Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20,19-31)

Nedjelja po Uskrsu, koju je papa Ivan Pavao II posvetio Božanskom milosrđu, želi nam, kroz lik našeg dobrog i dragog prijatelja Tome zvanog Blizanac, uvijek iznova naglasiti kako je uistinu teško hoditi putem uskrsne vjere, nade i ljubavi.

U dobro nam poznatom opisu događaja koji su se zbili uvečer tog prvog dana u tjednu, pa zatim ponovili nakon tjedan dana, iza dobro zatvorenih vrata dvorane posljednje večere, Toma je po mnogo toga upravo naš blizanac: Možete mi vi govoriti što hoćete, ali dok ne vidim, dok ne opipam, ne vjerujem. Ne zvuči li nam i te kako blisko i poznato.

Budući da smo izrazito vješti u nepravednom etiketiranju drugih, tako i apostolu Tomi, već čitav niz stoljeća, činimo veliku nepravdu proglašujući ga nevjernim, misleći pritom da ne vjeruje Bogu. Međutim, ne samo da nam nigdje nije navedeno da Toma ne vjeruje Bogu, već upravo on izgovara najčišću, najjednostavniju i najljepšu ispovijest vjere koju nalazimo zapisanu u sv. Pismu: Gospodin moj i Bog moj! Ovako nešto može izreći samo netko tko iskreno i duboko vjeruje. Apostol Toma i te kako vjeruje Bogu, međutim on ne vjeruje svojim kolegama i prijateljima. A kako im i može vjerovati nakon svega što su napravili? Pobjegli, zatajili, izdali… Teško je vjerovati nekom tko nije autentičan. Kako vjerovati nekom tko u vlastitom životu ne živi radost ljubavi prema Bogu i bližnjem? Poteškoća je to koju je u ono vrijeme, u prvoj zajednici imao Toma, poteškoća je to koju imaju i mnogi danas dok gledaju nas članove zajednice krštenika pitajući se: Kako mogu raditi tolike nepravde tijekom tjedna, a nedjeljom bez problema ići na sv. misu i pričest.

Niti je prva zajednica bili savršena, niti su savršene naše zajednice danas. Svi smo i te kako potrebni Božje ljubavi, zato je njegovu milosrđu i posvećena upravo ova današnja nedjelja. Međutim, nemojmo se zavaravati i misliti da Božje milosrđe djeluje po nekom automatizmu. Istina je da nas Bog ljubi, da nam pruža svoje milosrđe, da naš želi okrijepiti uskrsnom nadom. No kako bi i mi sami mogli u svom životu osjetit utjehu Božje nade, milosrđa i ljubavi, moramo se obratiti. Moramo se iz dana u dan truditi biti bolji ljudi. Biti oni koji se ne umaraju svjedočiti radost vjere, nade i ljubavi. Stoga zajedno s našim blizancem Tomom uskliknimo i ispovjedimo vjeru: Gospodin moj i Bog moj! Neka pritom ne ostane sve samo na lijepim i pobožnim riječima. Učinimo konkretan napor kako bi naša osobna vjera, koju ispovijedamo u zajednici krštenika, iz dana u dan sve više postajala ljubavlju djelotvorna (usp. Gal 5,6).

AB