U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: “Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. (Iv 17, 11b-19)

Podižući oči prema nebu, Isus se moli za svoje, moli Oca za budućnost zajednice koja se rađa. Apostoli, učenici, krštenici, oni su koje Krist šalje naviještati Radosnu vijest. Oni bi trebali, za sve koji ih susreću, biti vidljiva slika zajedništva ljubavi koje vlada između Oca i Sina.

Dok je Isus boravio s njima, bio je jamac zajedništva, sad moli Oca, za jedinstvo i zajedništvo među svojim učenicima, znajući jako dobro kakav je čovjek, kakav je svijet. Ako ičim, povijest ljudskog roda, obilježena je podjelama, sukobima, progonima, neslaganjima, ratovima. Jedinstvo, zajedništvo, je jedini put ostvarenja sreće, radosti i mira. Zajedništvo, pravo istinsko zajedništvo, je vidljivi znak Božje prisutnosti u svijetu.

Svako zajedništvo, pa tako i ono među učenicima temelji se na istini. Nema zajedništva bez istine, nema kvalitetnih međuljudskih odnosa bez istine. Istina je temelj svih naših odnosa. Zašto među nama nema jedinstva? Zašto se često dijelimo po svim mogućim osnovama? Zašto nema jedinstva u crkvenim zajednicama, u društvenim zajednicama? Jednostavan je odgovor na ova pitanja. Jedinstva nema jer su nam odnosi lažni. Većina naših odnosa temelji se na glumi, laži, podmetanjima. Nas ne zanima istina. Ne zanima nas istina ni o Bogu, ni o nama samima, a najmanje o bratu čovjeku. Nas zanimaju  lažne slike o Bogu koje stvaramo, te ih pokušavamo, često puta vrlo uporno i agresivno, nametati drugima, udaljujući ih na taj način od Boga. Nas zanimaju lažne slike o nama samima. Laži koje sebi jako uspješno prodajemo kao istinu, uopće ne pokušavajući iskreno se suočiti sa samim sobom, svojim promišljanjima, stavovima i postupcima. I ono što nas nekako najviše zanima je brat čovjek. Izuzetno smo kreativni u podmetanju jedni drugima, u ocrnjivanju drugog, klevetanju, ogovaranju, lažima koje o drugima iznosimo.

Sve to je Isus znao, ta dobro je znao što je u čovjeku (usp, Iv 2,25), zato i moli svog nebeskog Oca: posveti ih u istini. Isus moli za mene, tebe, sve nas. Moli ustrajno, tisućljećima, ne bi li mi konačno shvatili, ne bi li konačno progledali, te vidjeli tko je otac laži, a tko istine. Prvi korak prema Istini je posvjestiti sebi ove činjenice. Tek kad to napravimo napredovat ćemo prema Istini i istina će nas osloboditi (usp. Iv 8,32).

Pripremajući se na proslavu svetkovine Duha Svetog, usrdno ga molimo da izlije na nas milost Istine, kako bi hodeći u njegovu svijetlu, bili radosni širitelji i navjestitelji Istine.

ab