U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« (Mk 3,20-35)

Može li se biti s Isusom, željeti mu dobro, a biti protiv njega?

Očito je da može. Evanđelja i povijest Crkve puni su osoba koje, uvjereni da rade odlične stvari u ime Krista, rade ubiti veliku štetu i veliko zlo. Takvo njihovo ponašanje ne proizlazi iz zloće, već iz činjenice da Isusa vole, ali ga ne poznaju. Djelovanje Sotone u svijetu možemo vidjeti i u činjenici da mnogim ljudima povećava dobrotu, ali im oduzima inteligenciju, oduzima im moć razlučivanja.

Dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: Izvan sebe je.

Isus je “prolupao”. Njegovi rođaci dolaze ne bi li ga nekako urazumili, te možda odveli kući na liječenje. Vjerojatno su mislili, ako ga i ne mognu izliječiti barem će ograničiti štetu, da ovako javno ne “lupeta”, da ne uznemiruje sve oko sebe. Dok je šutio Isus je bio odličan. Radio je velike stvari. Nekom bi povratio vid, gubavca očistio, hromog ozdravio, zloduha izgonio, kruh umnožio… Međutim, sva ta velebna djela, koja se nikad  prije njega nisu događala, kvario bi kad bi počeo govoriti. Jer govorio im je o grijehu i oprostu, o praštanju i milosrđu, o jednakosti, o ljubavi prema svima i prihvaćanju svih, bez ikakve razlike i diskriminacije. Govorio im je sve ono što ljudi ni tada, kao uostalom ni danas, nisu spremni čuti. Zato je izvan sebe. Ukratko Isusovi najbliži, njegova rodbina i učenici su uvjereni da on dobro radi, ali “lupeta”. Kao da su mu htjeli reći, ti radi čuda, ozdravljaj, a mi ćemo te predstavljati, mi ćemo biti ti koji ćemo preuzeti PR na sebe. Ti samo nemoj ništa govoriti, jer sve što kažeš je izazovno, ne godi ljudskom uhu, ne volimo to čuti. To su mu govorili oni koji su ga voljeli, kojima je bilo stalo do njega. Dok su oni kojima nije bio toliko simpatičan, oni koji su prema njemu gajili neprijateljske osjećaje,  govorili da je opsjednut.

Rodbina i učenici, će sve shvatiti i razumjeti kad se obuku u silu odozgo, kad na njih siđe Duh Sveti. Pismoznanci i farizeji neće nikad razumjeti jer su ostali zatvoreni unutar sebe, krojeći Boga prema svojim shemama i okvirima. I mi sami ćemo Isusa upoznati tek ukoliko pustimo Duha Svetog da djeluje u našem životu. Molimo Duha da nas uvede u svu Istinu, da nam omogući da Isusa uistinu upoznamo, kako bi znali ispravno razlučivati znakove vremena u svijetu i društvu u kojima živimo.

ab