U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba. A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.” (Mk 13,24-32)

Isus nas poziva na budnost. Upozorava nas da budemo pripravni na njegov dolazak. Odlomak iz evanđelja, koji nam se može činiti nerazumljivim, donosi nam tzv, eshatološki govor tj. govor o posljednjim stvarima. Znak je ovo da se približavamo kraju liturgijske godine, vremenu kad nas Crkva, preko Božje riječi, želi potaknuti na promišljanje o ponovnom Kristovu dolasku.

Markovo evanđelje, tijekom cijele godine, pratilo nas je na našem hodu u vjeri, želeći nas pozvati na promišljanje otajstva Isusa Krista, potičući nas da kao pojedinci i kao zajednica napredujemo iz dana u dan u vjeri, izgrađujući sve čvršći i životniji odnos s Učiteljem i Gospodinom.

Završivši pouku u Hramu, neposredno prije svoje muke, Isus s učenicima odlazi na maslinsku goru. I dok su se oni divili hramskoj građevini, Isus im tumači kako od tog Hrama što ga sad gledaju tako zadivljeni, neće ostati ni kamen na kamenu. Služeći se pojedinim tekstovima starozavjetnih proroka ističe kako će nakon te nevolje sunce pomrčati, mjesec neće više svijetliti, zvijezde će padati s neba, a sile se nebeske poljuljati. Nije mu namjera ovim govorom dodatno zastrašiti ionako strašljive učenike. On im jednostavno želi naglasiti, da će svijet kakvog poznaju, da će ljudska povijest, jednog dana doći svom kraju.

Grijeh i zlo su toliko nagrizli svijet i društvu, da jedino Božjom intervencijom mogu biti uništeni. Dan Gospodnji, označava dan kad će biti uništen svijet zla i grijeha. Varaju se svi oni koji misle da takav dan neće jednom doći. Kako bi svoje učenike, te sve one koji će na njihovu riječ u njega povjerovati, upozorio na potrebu promatranja svijeta i događaja “otvorenim očima”, Isus iznosi poznatu prispodobu o smokvi.

Prispodobom o smokvi, Učitelj, nam svim želi vrlo jasno naglasiti koliko je za naš duhovni život, za naš rast u vjeri, neophodno umijeće razlučivanja, te ispravno tumačenje znakova vremena. Znati razlučivati i čitati znakove vremena, u prvom redu znači dopustiti Duhu Svetom da nas obasja svojom milošću, kako bi u svom životu jasno mogli vidjeti znakove Božje ljubavi i pažnje prema nama. Često dopuštamo strahu, zlu i grijehu da nam oduzmu nadu, zaboravljajući pritom da je Isus uvijek s nama, da nas prati na našem životnom putu.

Što je ono što je svojstveno kršćaninu, pita se sv. Bazilije Veliki, te nastavlja: Bdjeti svaki dan, svaki sat, znajući da u trenu u kojem se ne nadamo Gospodin dolazi. Nemojmo biti opterećeni raznim prognozama o kraju svijeta, radije budimo opterećeni tim da svaki dan živimo ljubeći Boga i bližnjeg, izgrađujući iskreno zajedništvo u ljubavi, svjesni Učiteljevih riječi: Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.

ab