U ono vrijeme reče Isusu svojim učenicima: “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” (Lk 21,25-28.34-36)

Gospodin Isus, progovara nam o svom posljednjem dolasku na kraju vremena. Njegovi suvremenici, kao uostalom i mi danas, bili su radoznali kad i kako će se sve to dogoditi, pa su Isusu postavljali pitanja o budućnosti Jeruzalema, te kraja svijeta. Isus im odgovara ne baš razumljivim riječima: Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati.

Što Isus ovakvim govorom želi poručiti? Tumači Svetog Pisma objašnjavaju kako je riječ o jednom posebnom načinu govora, tzv. apokaliptičnom, koji je prisutan i kod starozavjetnih proroka kad progovaraju o događajima vezanim uz kraj povijesti. Međutim, za razliku od njih, u svom govoru, Učitelj ne progovara samo o katastrofama, već i o radosnoj nadi, koja bi trebala biti obilježje svih onih koji vjeruju u Boga: Uspravite se i podignite glave. Isus nam ne govori da pobjegnemo, da se negdje sakrijemo, prepuštajući se strahu, već vrlo jasno naglašava što treba biti uzrokom naše radosne nade: Približilo se vaše otkupljenje. Isus, svojim učenicima, a time i svima onima koji su na njihovu riječ u njega povjerovali, jasno obećava da će u tim trenucima biti uz njih: Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom.

Biblijska čitanja, koja nam u vremenu Došašća, liturgija nudi na promišljanje, vrlo jasno nas pozivaju da iznova otkrijemo krepost nade, polažući svu svoju nadu u Krista Gospodina. Vrijeme Došašća nas poziva, da u svom svakodnevno životu, usvojimo Isusovu preporuku koju daje svojim učenicima: Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. Isus nas, vrlo jasno želi upozoriti, da na putu prema nebeskom Jeruzalemu, ne dopustimo nikakvim zemaljskim brigama da nas smetu, da nam se ispriječe na našem hodu u vjeri. Ne trebamo težiti za bogatstvom, moću, ugledom ili prestižom. Sve su to ispraznosti koje nam nepotrebno otežavaju srce i život, a ništa od toga nećemo, jednog dana, ponijeti s nama. Isus nas poziva da budemo neopterećeni, slobodi, da oslobođeni nepotrebne “prtljage” hodimo u susret Gospodinu koji dolazi.

Prorok Jeremija nam poručuje: Evo, dolaze dani – govori Gospodin – kad ću ispuniti obećanje dobra što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu. Bog je, naglašava nam Jeremija, uvijek vjeran obećanju dobra. Vjerujući Bogu, vjerujući ispunjenju obećanja koje nam je dao, ne trebamo se prepuštati pesimizmu ili rezignaciji. Već trebamo biti oni čiji život je, bez obzira na poteškoće i neuspjehe, uvijek obilježen vjerom koja proizlazi iz radosne nade. Da bi naša nada uistinu bila postojana, trebamo ju svakodnevno hraniti Božjom riječju, molitvom, sudjelovanjem na euharistijskom slavlju, te djelatnom ljubavlju prema bližnjem. Ljubavlju prema svima, koja, kako nas podsjeća sv. Pavao, treba iz dana u dan sve više obilovati i rasti.

ab