Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.” (Lk 1,1-4; 4, 14-21)

Za razliku od prijašnjih nedjelja, osobito u tzv. jakim liturgijskim vremenima došašću i božićnom vremenu, kada su nam na razmišljanje bili ponuđeni tekstovi raznih evnđelista, od današnje nedjelje, na našem hodu u vjeri, malo više ćemo se družiti s evanđelistom Lukom. Luka u svom tekstu osobit naglasak stavlja na Isusovu samilost i razumijevanje prema čovjeku, omogućavajući na taj način, svima nama, da pokušamo barem malo proniknuti u otajstvo Božjeg milosrđa, postajući iz dana u dan sve više slični Isusu, bivajući Očevim milosrdnim licem, za svu braću i sestre koje na svom životnom putu susrećemo.

Odlomku iz evanđelja donosi nam dvostruki početak. Početak samog teksta Lukina evanđelja (prva četiri retka), te početak Isusova javnog djelovanja koje se dogodilo u njegovom Nazaretu, u sinagogi u kojoj je svake subote sudjelovao u bogoslužju, gdje je Isus, čitajući i komentirajući tekst proroka Izaije, svima jasno obznanio da je upravo On ispunjenje svih starozavjetnih proročanstava i iščekivanja naroda: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.

Luka nam na početku svog teksta govori o događajima koji se ispuniše među nama. Neki bibličari ističu da bi možda jasniji i potpuniji prijevod bio događajima koji se ispuniše u nama. Isusovo javno djelovanje, njegova smrt i uskrsnuće, rađanje Crkve, prvi progoni, navještaj Radosne vijesti koji se započima širiti Mediteranom, sve su to događaji koji se nisu dogodili samo među onima koji su ih proživljavali, već su se prije svega dogodili u njima. Zbog toga žele naviještati, žele drugima svjedočiti, o Riječi, o Isusu Kristu, o svemu onom što je susret s Učiteljem, promijenio u njihovim životima. Luka je evanđelist koji u svom pisanju voli donositi precizne povijesne podatke, međutim naglasak njegova pisanja je na tome da riječi evanđelja, da Radosna vijest, treba ostati u onom koji je sluša, postajući sastavnim dijelom njegova života.

Upravo na ovo nas želi potaknuti i današnja nedjelja Božje riječi. Božjoj riječi bi trebali dopustiti da uđe u nas, trebali bi joj dopustiti da nas u dubini našeg bića, polako, iz dana u dan mijenja. U osobi evanđelista Luke nešto se pokrenulo, nešto se promijenilo, te on osobno iskustvo i doživljaj susreta s Bogom, želi podijeliti i s Teofilom. Možda se pitamo tko je ovaj čovjek imena Teofil? Teofil (grč. prijatelj Božji, voljen od Boga) je svatko onaj tko Bogu dopusti da djeluje u njegovu životu, da bude njegov prijatelj, da ga voli.

ab