U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.” (Iv 17, 20-26)

Isus moli Oca, za duh zajedništva i jedinstva, među njegovim učenicima. Bez međusobne ljubavi koja bi trebala prožimati sve naše odnose, te voditi k jedinstvu, članovi zajednice krštenika nisu autentični. Jedinstvo ne znači jednoobraznost, već izgradnju odnosa, unutar članova zajednice, temeljenih na ljubavi, unatoč sukobima i poteškoćama do kojih ponekad dolazi. Jedinstvo ne znači ni jednoumlje, niti slijepu poslušnost “direktivama partije” ili “velikog vođe”. Jedinstvo znači prihvaćanje različitosti, prihvaćanje drugog i drugačijeg. Duh jedinstva u različitosti je onaj koji bi trebao obilježavati svakodnevni život naših zajednica. Kad u zajednici vlada duh jedinstva onda nitko ne mjeri drugog prema sebi, onda su uvijek međusobna ljubav i prihvaćanje oni koji nas nose prema jednom srcu i jednoj duši (usp. Dj 4,32).

Isus ne želi ostati sam. Moli Oca da i oni koje mu je dao budu s njim. On želi da i njegovi učenici imaju isto iskustvo Oca koje ima on sam. Želi da i mi sami upoznamo Oca, te da on upozna nas. Upravo evanđelist Ivan je onaj koji u svom tekstu, za razliku od ostale trojice evanđelista, stavlja veliki naglasak na duboko jedinstvo između Oca, Sina i Duha, pomažući nam dublje uči u otajstvo Presvetog Trojstva. Iz Ivanova teksta vidimo da je osnovno poslanje Sina, očitovanje ljubavi Očeve prema nama. Sam Isus je onaj koji objavljuje jedinstvo između sebe i Oca: Ja i Otac jedno smo (Iv 10,30). Sin je onaj koji nam otkriva, ne samo svoje jedinstvo s Ocem, već nam otkriva i Duha. Na zahtjev Sina, Otac ga šalje svima nama, kako bi nas ohrabrivao, kako bi bio s nama. Duh Istine, koji nas prati na našem hodu u vjeri, svjedoči nam o dubokom jedinstvu koje vlada između Oca i Sina. Duh nam ne može svjedočiti neku istinu koja bi bila drugačija od Sina, koji je Istina. Ovo iskustvo jedinstva u ljubavi koje vlada u Bogu, koje je apostol i evanđelist Ivan duboko osobno proživljavao, prenio je i na zajednicu krštenika.  Ljubav koja povezuje u jedno Oca, Sina i Duha Svetog, omogućava nam “opipati” Boga onda kad u našim zajednicama izgrađujemo odnose prihvaćanja i razumijevanja drugog, temeljene na međusobnoj ljubavi. Na taj način ljubav biva znakom Božje prisutnosti u zajednici.

ab