Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: “Što govori svijet, tko sam ja?” Oni odgovoriše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.” A on im reče: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Krist – Pomazanik Božji!” A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.” A govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. (Lk 9,18-24)

Svakodnevno uzimati svoj križ, te ići za Učiteljem i Gospodinom, poziv je i poslanje svakog onog tko je kršten.

Pod križem uglavnom podrazumijevamo razne nedaće koje nas u životu zadese. Manjkavo je takvo razmišljanje. Ukoliko želimo ozbiljnije živjeti svoju vjeru onda moramo promijeniti svoj odnos prema križu.

Zauzeti se za drugog, biti onaj koji uključuje, onaj koji prihvaća, koji prašta, biti onaj koji ljubi, pa i onda kad ti drugi podmeću, kad te ogovaraju, kad svo zlo slažu protiv tebe… Ljubiti onog koji te mrzi, moliti za svoje neprijatelje, to je križ naše svakodnevnice koji nas Isus poziva nositi.

Kad promijenimo svoj stav prema križu. Kad shvatimo da je kršćanstvo religija radosti ljubavi, a ne boli i patnje. Tada ćemo moći uvjereno, sa stavom, odgovoriti na najvažnije pitanje u našem životu: Tko je za mene Isus Krist? 

ab