U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.” Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. (Lk 10,38-42)

Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.

Tijekom povijesti, ova Isusova rečenica, površno shvaćena, unosila je dosta nemira u zajednicu krštenika. Mnogo je onih koji su je shvaćali kao suprotstavljanje konkretnih, hvalevrijednih i dobrih djela, slušanju i molitvi. Stalno je nekako prisutna misao da su Marija i “marijini”, izabrali bolji način nasljedovanja Gospodina i Učitelja, od Marte i “martinih”.

Ovom čudnom fenomenu svjedočimo i danas. Dok s jedne strane, kao “gljive poslije kiše”, niču zajednice koje se žele posvetiti isključivo šutnji, molitvi i kontemplaciji, s druge strane imamo one koji su zaokupljeni pretjeranim radom i aktivizmom. Obe ove krajnosti nisu dobre niti za duhovni život i rast pojedinca, niti za zajednicu Crkve kao takvu.

“Marta i Marija”, dobro bi bilo da sebi to češće posvjestimo, lice su i naličje iste medalje. One nisu jedna drugoj suprotstavljene, već tek življene zajedno, vode prema istinskom duhovnom rastu, kako pojedinca tako i čitave zajednice. Sveti Benedikt je u svoje vrijeme to jako dobro uočio, šteta što ga više ne nasljedujemo. Rad i molitva trebaju prožimati svaku osobu, čitavu zajednicu. Bez molitve, sve što činimo, ma kako to bilo hvalevrijedno i dobro, postaje tek puki aktivizam, koji nema velike veze s Bogom. Molitva, s druge strane, bez konkretnih djela, je isprazna. Nije dovoljno povući se u neku “pustinju” i samo moliti za zajednicu. Naša molitva mora se očitovati u vrlo konkretnim djelima ljubavi prema bratu čovjeku. Kontemplativan život ne smije biti suprotstavljen aktivnom, već se kroz njega mora izražavati, i to ne bilo kako, već po vrlo jasnom modelu koji nam je Učitelj zacrtao: Blaženi oni koji slušaju Božju riječ i vrše je (Lk 11,28).

ab