U one dane: Reče Gospodin: “Velika je vika na Sodomu i Gomoru! Grijeh je njihov pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli vika što je do mene stigla pa da znam.” Oni ljudi krenu  odanle prema Sodomi. Abraham je još stajao pred Gospodinom pa se primače bliže i reče: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?” “Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih”, odvrati Gospodin, “zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.” “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu”, opet progovori Abraham. – “Ja, prah i pepeo! Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?” “Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet”, odgovori. “Ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset?” – opet će Abraham. “Neću to učiniti zbog četrdesetorice”, odgovori. “Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nađe možda samo trideset?” – opet će on. “Neću to učiniti”, odgovori, “ako ih ondje nađem samo trideset.” “Evo se opet usuđujem govoriti Gospodinu”, nastavi dalje. “Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset?” “Neću ga uništiti”, odgovori, “zbog dvadesetorice.” “Neka se Gospodin ne ljuti”, on će opet, “ako rečem još samo jednom: Ako ih je slučajno ondje samo deset?” “Neću ga uništiti zbog njih deset”, odgovori. (Post 18, 20-32)

Bog je milosrdan i blag, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv, kako nam ga opisuje psalmist, ali je u isto vrijeme i pravedan, a tu činjenicu nekako olako smetnemo s uma. Primjer Abrahamova posredovanja za stanovnike Sonodme i Gomore, trebao bi nas naučiti da spašavajući sebe spašavamo i druge.

Želeći spasiti žitelje Sodome i Gomore, Abraham se jako trudio nagovarati Boga da zatomi svoj pravedni gnjev, apelirajući na njegovu ljubav, dobrotu i milosrđe. Nije uspio, ne zbog toga što Bog to ne bi htio, ta njemu nije stalo do smrti grešnikove, već da se obrati sa svog zlog puta i da živi. Abraham nije uspio u svom naumu, jer među stanovništvom ovih dvaju gradova nije bilo niti deset osoba koje su bile spremne činiti dobro, a ne zlo. Nije bilo nikoga tko bi među njima bio nositelj božje ljubavi, praštanja i milosrđa. Tama zla je bila toliko velika da u njoj nije postojalo ni najmanje svijetlo.

Pouka za naš svakodnevni hod putem vjere je više nego jasna: Ako neće drugi, budimo mi oni koji prolaze zemljom čineći dobro. Ako neće drugi, budimo mi oni koji su svjetlo svijeta i sol zemlje. Ako neće drugi, budimo mi oni koji će živeći svoj krsni poziv i poslanje radosni hoditi stazama vjere, nade i ljubavi, dijeleći sa braćom i sestrama sve radosti i nade, žalosti i tjeskobe.

Ako ćemo vjerovati Bogu, a nema razloga da mu ne vjerujemo, nekolicina nas je potrebna kako bi se svi spasili. Ništa nas ne prijeći da ta mala grupa nositelja spasenja za sve budemo upravo mi.

ab