U ono vrijeme: netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” (Lk 12,13-21)

Ovaj naš prijatelj voli život i u njemu uživa. Ima i dosta sreće, kao da je dobio na lotu. Misli da je napokon osigurao sebi i svojima mirnu i bezbrižnu egzistenciju, te se sad može posvetiti svim užicima, za koje prije od velike brige i trke za jednim eurom više, očito i nije imao toliko vremena.

Čujemo ga kako govori sam sebi: evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj! Zaboravio je, isto ono što i mi tako često puta zaboravljamo, da se život ne sastoji u onom što imamo, život se sastoji u onom što jesmo. Biti, a ne imati.

Da ne bi bilo zabune Božja riječ nije usmjerena protiv nikoga, pa tako ni protiv bogataša. Logično je da se treba svakodnevno boriti i truditi oko dostojne egzistencije. Nije ovdje o tome riječ. Riječ je o zagriženoj navezanosti na materijalna dobra. Riječ je o tome da su pripadnici zajednice krštenika pozvani svoj život izgrađivati po načelu prvog blaženstva: Blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko. Ovi famozni siromasi duhom su svi oni koji žive neopterećeni materijalnim dobrima. Svi oni kojima dobra koja imaju i zarađuju, ne služe isključivo za vlastito bogaćenje već im vrlo konkretno omogućavaju, da težeći neprestano za onim što je gore, gdje Krist sjedi  zdesna Bogu, svoju vjeru svakodnevno izgrađuju djelotvornom ljubavlju prema bratu čovjeku.

Bez velike mudrosti i filozofije svi mi, promišljajući iskreno o sebi i svom životu, možemo vidjeti težimo li za nebeskim ili smo zaokupljeni zemaljskim.

Nemojmo se zavaravati i misliti da ima vremena za popravit se, da ima vremena za promijeniti svoj način života. Naš bezumni prijatelj nam svjedoči kako vremena baš i nema. Bilo bi uistinu mudro obratiti se, te živjeti život na način da ne trebamo strahovati kad i u kojem trenutku će se naša duša od nas zaiskati. U svom svakodnevnom radu, u poslu koji radimo, u brizi oko egzistencije, uvijek imajmo na pameti da je spasenje jedino u Kristu koji je sve u svima. (ab)