U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” Nato im Isus kaza ovu prispodobu: “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.”  “Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.” I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.” “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.” “Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'” “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.” “A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'” (Lk 15,1-32)

Učitelj, što na poseban način nervira pravovjerne pismoznance i farizeje, oko sebe okuplja one koji su od strane samoproglašenih pravovjernih elita, smatrani grešnima. Isus traži one koji su odlutali, one koji su se udaljili. Druži se s njima, obasipa ih pažnjom i ljubavlju, želeći im vrlo jasno naglasiti da su u svojoj zalutalosti, u svojoj izgubljenosti, traženi i nađeni od Boga. Sve ovo, oni koji sebe doživljavaju pravovjernim elitama, ne mogu shvatiti. Ne mogu shvatiti zato jer su same sebe postavili kao mjeru Božje ljubavi i pravednosti.

U zajednici krštenika uvijek postoji realna opasnost da pojedinci misle kako su bolji i veći vjernici od drugog, pa se onda tako i ponašaju, ne doživljavajući tog drugog dijelom zajednice. Takvo ponašanje, koje u mnogome nalikuje ponašanju starijeg sina, u dobroj mjeri je uzrok poteškoća s kojima je zajednica krštenika danas suočena. Nažalost pravimo se često puta kao da to ne vidimo. Lakonski će pripadnici ovih samoproglašenih elita komentirati kako nas je sve manje u crkvama na svetim misama, a neće se pritom zapitati koliko su i oni sami uzrok tog stanja. Uistinu je vrijeme za jedan zaokret u načinu razmišljanja i ponašanja. Prestanimo biti “elita”, a postanimo tražitelji naše braće i sestara. Samo ukoliko postanemo tražitelji onih koji su zalutali, moći ćemo odgovoriti onom pozivu i poslanju koje smo primili na krštenju, samo tada ćemo postati istinski nasljedovatelji Isusa Krista. Ne možemo poput Isusa čini čuda, ali i te kako možemo s puno pažnje i ljubavi, izići u susret bratu čovjeku. (ab)