U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.” A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.” Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.” Isus mu kaza: “Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!” Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: “Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.” Tada mu reče Isus: “Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!” Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu. (Mt 4,1-11)

Hod u radosti vjere, nade i ljubavi, podsjeća nas i današnja Božja riječ, je neprekidna borba u kojoj se svatko od nas, u dubini svog bića, svakodnevno suočava sa izborima između dobra i zla. Boriti se protiv zla, protiv svakog oblika egoizma i mržnje, umirući sebi i svojim željama, kako bi u Bogu donosili obilat rod, možemo jedino ukoliko ćemo se „naoružati“ molitvom, postom, pokorom, te djelima ljubavi prema sestri i bratu koje svakodnevno na svom životnom putu susrećemo. Nasljedujući Učitelja i Gospodina, hodeći njegovim stopama, pozvani smo uložiti trud i napor kako bi se dobrotom suprotstavili zlu, istinom laži, mržnji ljubavlju. Blagoslovljeno nam bilo ovo korizmeno vrijeme. (ab)