U ono vrijeme: Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, ne bojte se!” Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: “Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.” (Mt 17,1-9)

Ljudski život je više hod u sjeni, nego na jasnom svjetlu. Svatko od nas ima svoj osobni životni hod, međusobno se razlikujemo, ali životi su nam ipak u mnogom slični. Sv. Terezija od Djeteta Isusa je govorila: Život je poput ružne noći provedene u ružnoj gostionici. I mi se vjerujem često pitamo, jesmo li pogriješili što slijedimo Isusa. Često nam se čini da nigdje ne vidimo smisla i spasenja. Upravo u takvim životnim trenucima, potrebno nam je iskustvo preobraženja, kako bi vidjeli gdje nas muke, patnje i tegobe svakodnevnog života vode.

Koji bi to mogli biti trenuci preobraženja u našem svakodnevnom životu? Npr. kad se tijekom nekog liturgijskog slavlja, osjećamo dobro u Isusovoj blizini. Ili kad nakon srdačnog i iskrenog razgovora s našim ukućanima, s prijateljem, iznova pronađemo hrabrost nade za življenje svoje svakodnevnice. Ili kad uđemo u crkvu, te umorni od svega od srca kažemo: Gospodine ne mogu više, te se gledajući Križ ili Svetohranište osjetimo utješenima. Ili kad smo zajedno sa pripadnicima naše župne zajednice, grešnicima kao što smo i mi, doživjeli radost iskrene vjere, nade i ljubavi.

Sve nabrojeno i još puno više, su načini na koje možemo doživjeti malo iskustvo preobraženja. Očev glas, naravno pod uvjetom da ga čujemo, vrlo nam jasno pokazuje na koji način već ovdje na zemlji, iako ne u potpunosti, možemo živjeti iskustvo uskrsa: Slušajući Isusa, odgajajući se u školi njegove Riječi, navješćujući njegovu smrt, slaveći uskrsnuće, iščekujući njegov slavni dolazak.

(ab)