Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom. (Dj 1, 12-14)

Da je ova šačica ljudi na samom početku ostala zatvorena za susret s Bogom, kao što smo mi, uglavnom, danas, čitava povijest zapadne civilizacije izgledala bi bitno drugačije. Na sreću oni su bili puno mudriji od nas. Dok je nama, ljudima današnjice, Bog tek usputna fusnota, njima je bio središte njihova života. Zato su i mogli, kako nam zapisa Luka, biti jednodušno postojani u molitvi.

Nakon događaja Isusova uskrsnuća i uzašašća, nisu se razbježali, nisu se vratili svojim prijašnjim životima, razočarani što su tri godine gubili vrijeme s Učiteljem. Upravo suprotno. I bez njega vidljivo prisutnog, ostaju na okupu, ostaju zajedno, postojani u molitvi, iščekujući dar Duha Svetog, koji će im zagrijati grudi, te do kraja omekšati ćudi, čineći ih onima koji će uistinu postati sol zemlje i svjetlo svijeta.

Mi danas imamo posve drugačiji pristup. Zajedništvo, ustrajnost na putu vjere, nade i ljubavi, poniznost prema Duhu Svetom i njegovim darovima, pojmovi su koji nam u realnosti naše svakodnevnice, znače malo i ništa. Zadovoljavamo se nekom površnom vjerom, paradnim kršćanstvom, koje je više izraz pripadnosti određenoj kulturi nego li našeg osobnog životnog stava i opredjeljenja. Zato nismo, niti na ovakav način možemo biti, sol zemlje i svjetlo svijeta.

Hodeći ususret svetkovine Duhova, molimo Duha Svetoga da nam zalije suha srca, zagrije ledene grudi i omekša kamene ćudi, kako bi progledali, shvatili, povjerovali, prestali se svojim životom s Bogom izrugivati, te napokon postali vjerni onim krsnim obećanjima koja smo mu dali. „Dođi Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi srca svjetlosti“. (ab)