U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.« Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!« (Mt 9,36 – 10,8)

Učitelj ne može sam. Treba pomoć. Važna je ovo lekcija koju bi trebali naučiti svi oni kojima je unutar zajednice povjerena služba upravljanja. Bez zauzetih i angažiranih suradnika nemoguće je izvršiti poslanje koje Gospodin pred nas stavlja.

Bog sve radi na svoju ruku, uvijek nekako drugačije nego li mi to zamišljamo i očekujemo. Tim principom se vodi i u odabiru svojih prvih suradnika. Dok bi mi, pretpostavljam, birali one koji imaju određene sposobnosti, široku naobrazbu, dobre poznavatelje Božje riječi, stvarajući od njih grupu ljudi koja može relativno dobro zajedno funkcionirati, Isus postupa posve suprotno. Okuplja skupinu individualaca potpuno različitih u svemu, od karaktera, naobrazbe i življenja vjere, do političkih opredjeljenja. Osim svog osobnog odnosa s Isusom, nikakvog drugog razloga nisu imali da budu zajedno.

I dok promišljamo o ovom popisu učenika, poput jeke odzvanjaju Učiteljeve riječi: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“ Osobni Isusov izbor temelj je na kojem funkcionira, ne samo ova skupina prvih učenika, nego i čitava zajednica Božjeg naroda kojoj svi mi pripadamo. Kako bi se mogli oduprijeti raznim podjelama koje nam se nameću i iznutra i izvana, češće bi ovu činjenicu trebali imati na umu. Različitih smo karaktera, misli, naobrazbe, političkih opredjeljenja, ali ono što bi nas trebalo držati na okupu je ljubav kojom nas Bog izabire za svoje učenice i učenike. Ukoliko ćemo iskreno i od sveg srca na ovu ponudu Božje ljubavi prema nama odgovoriti vjerom ljubavlju djelotvornom, nema bojazni za naše zajednice. Jer koliko god da je žetve, dok smo svjesni svog osobnog izabiranja, svog osobnog krsnog poziva i poslanja, neumorno ćemo, noseći bremena jedni drugih, raditi na ovoj Božjoj njivi Crkve, kojoj svi pripadamo i za čiju budućnost smo svi zajedno odgovorni. (ab)