U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: “Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.” “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” (Mt 10,26-33)

„Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati“. Ma koliko se trudili, Boga ne možemo prevariti, ne možemo mu sakriti istinu o sebi, koju često puta, više ili manje uspješno, nastojimo skrivati i od samih sebe, a pogotovo od drugih. Shakespeare je davno ustvrdio kako je cijeli svijet pozornica na kojoj svatko igra neku svoju ulogu. Nažalost uloge koje igramo uglavnom su prožete odnosima koji se temelje na laži i međusobnim podmetanjima. Redovita je pojava da nekog hvalimo, pa mu, čim se okrene, bez ikakvog problema zabijamo nož u leđa. Lažne odnose i izdaju, iskusio je na svojoj koži i sam Učitelj, a kamoli nećemo mi.

Bez obzira na žegu i sezonu koja nas prebacuje u neki drugačiji „mode“ funkcioniranja, ne bi uopće bilo loše da u svjetlu ove Božje riječi, malo više promišljamo o odnosima koje izgrađujemo. Učinimo trud i napor kako bi ih izgrađivali u duhu istine i ljubavi. Društvo bi bilo puno zdravije, drama u čijoj izvedbi sudjelujemo bila bi daleko manje tragična, bilo bi u konačnici puno manje raznih prevara i koruptivnih radnji, kad bi svi mi bližnjeg pored sebe puno ozbiljnije doživljavali, iskreno i u ljubavi prihvaćali, svjesni pritom svih njegovih mana i vrlina. Ideal, koji Učitelj i Gospodin pred nas stavlja, je uvijek isti: proći zemljom čineći dobro svima, prihvaćajući sve u ljubavi. Ništa i nitko nas u tome ne prijeći, doli mi sami sebe. (ab)