U ono vrijeme reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: “Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.” “Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.” “Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?” Kažu mu: “Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.” Kaže im Isus: “Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim! Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! (Mt 21,33-43)

Slika vinograda u Svetom pismu opisuje izabrani Božji narod, odnosno Crkvu. Opisuje narod zajedništva, sudjelovanja i poslanja. Zajednicu u kojoj se od svakog člana očekuje da donese plodove u svoje vrijeme. Svatko u Crkvi ima sposobnosti i darove koji ga razlikuju od svih drugih i koje je pozvan staviti u službu braće i sestara. Bog svakom daje obilje darova, kako bi u svom poslanju, u svom životnom pozivu biti kršćanin, mogao dati najbolje od sebe, usprkos poteškoćama, krizama, tegobama, bolima i patnjama, radostima i nadama, koje svakodnevni život sa sobom nosi. Jedino je pitanje: vjerujemo li mi ovo uistinu? Vidi li se na nama da smo svi zajedno, odgovarajući Bogu na poziv i poslanje koje nam je uputio po sakramentu krštenja, zauzeti radnici u Božjem vinogradu, u Crkvi. Ili pak Bogu, koji u nas ulaže svu svoju ljubav i pažnju, odgovaramo tako da u svom životu ne donosimo plodove koje od nas očekuje. (ab)