Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je:  “Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.” (Mk 1,1-8)

Marko svoje evanđelja započima predstavljajući nam jednu od najinteresantnijih i najznačajnijih osoba u Svetom pismu, Ivana Krstitelja. Tijekom čitave povijesti ljudskog roda, a tako je uostalom i dan danas, u našem ljudskom društvu, svim njegovim sastavnicama, na svim mogućim razinama, osobito onim upravljanja i odlučivanja, čemu uostalom svi mi svakodnevno možemo svjedočiti, veliki je deficit upravo ovakvih osoba.

Nedostaje nam pojedinaca koji će biti jasni, odrješiti i direktni. Osoba koje neće glumiti da jesu ono što nisu. Osoba koje će jasnoćom riječi i djela, znati voditi povjerenu im zajednicu u pravom smjeru. Toliko smo navikli na puno riječi kojima se ništa ne govori, na lažne i neiskrene odnose, da bi u našem današnjem društvu, kad bi se kojim slučajem pojavio netko poput Ivana Krstitelja, bio u potpunosti marginaliziran i još bi dobro prošao ako ga ne bi zatvorili u neku instituciju.

Uhu ugodan i zavodljiv govor, odnosi temeljeni na laži, velike i male igre prijestolja, kojima se učimo počevši od vrtića, u svima nama stvaraju odbojnost prema osobama tipa Ivana Krstitelja. Osobama koje ne glumeći ono što nisu, odbijajući sudjelovati u raznim igrama i igricama žele jasno naviještati i svjedočiti istinu, pa makar za to u konačnici i platili glavom.

Nije bez razloga Ivan Krstitelj središnja osoba liturgijskog vremena došašća. Postavljajući ga baš u središte došašća, Crkva nas jasno želi potaknuti da čujemo taj glas istine, koji u pustinji viče: Pripravite put Gospodinu. (ab)