U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: ” Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.” (Iv 3.14-21)

Koliko bismo mi kršćani bili mirniji da uistinu vjerujemo ovim riječima koje nam odlomak iz Ivanova evanđelja, nudi da o njima promišljamo. Čovjek koji vjeruje, onaj tko uistinu vjeruje, ne može svoju vjeru sakriti. Istinska vjera nas potiče da gledamo svijet oko sebe otvorenim očima. Potiče nas da uočavamo zbivanja i da promišljamo o njima. Vjera nas potiče da donosimo odluke i da djelujemo u skladu s njima. Nemoguće je smatrati se vjernikom, a ne ponašati se u skladu s onim što vjerujemo.

Svjesni činjenice da smo spašeni i svjesni da smo u Kristu Isusu stvoreni za dobro, nipošto ne možemo doživljavati grešne ljude kao opasnost ili povod za malodušje, nego kao poziv da budemo oni koji će svojim životom zapaliti svjetlo u njihovoj tami. Naša vjera, mora biti ljubavlju djelotvorna, kako bi mi uistinu bili svjetlo svijeta.

To svjetlo koje je zapaljeno u nama, i koje primanjem sakramenata održavamo, povjereno nam je ne za nas, već da druge njime obasjamo. Ukoliko bismo smatrali kako je vjera naša privatna stvar, te da vjera ne treba biti motiv našeg svakodnevnog djelovanja i života, onda bismo bili poput onih koji, kako reče Isus, svijeću stavljaju pod sud, a ne na svijećnjak da svijetli svima u kući.

Tko će učiniti da bude više svijetlosti i topline u ovom svijetu, ako ne mi u kojima je zapaljeno svijetlo Božje ljubavi? Odakle nam pravo prigovarati onima koji šire mrak, ukoliko baš ništa ne činimo da ih obasjamo svijetlom istine o Bogu i čovjeku? (ab)