U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.« (Iv 15,1-8)

Vjera je put na kojem možemo rasti jedino ukoliko se osjećamo da smo stalno na početku. Rasti s Isusom znači dozvoliti mu da on raste u nama, da u nama rastu njegove riječi, da nam postaju sve važnije kako bi iz dana u dan sve više prema njima usklađivali svoj život. Slika vinograda koju susrećemo u odlomku iz Ivanova evanđelja, je važna jer nam govori o našem životu, našem rastu u vjeri. Progovara nam o plodovima koje donosimo, usprkos pogreškama koje radimo. Govori nam o povjerenju koje Bog ima prema svakom od nas, povjerenju koje je puno veće od svih naših nedostataka i mana. (ab)