U ono vrijeme: Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?” A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?” “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.” “A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.” Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?” Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”  (Iv 6,60-69)

„A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju“. Ne može se Bogu pobjeći. Ne da se on izmanipulirati i ukalupiti kako mi mislimo da nama u datom trenutku odgovara. Ma koliko se trudili Bogu ne možemo prodavati maglu. Na kraju nas uvijek suočava sa istinom o nama samima. U tom trenutku istine, s kojim se svi mi u svom životu kad-tad suočimo, trenutku kad se napokon sruše svi naši zidovi i predziđa kojima smo pokušavali ograditi sebe od Boga i bližnjeg, moguća su samo dva scenarija. Ili odlazimo od Boga i više ne idemo za njim ili vrlo jasno ispovjedimo svoju vjeru, nadu i ljubav: „Kome da idemo, ti imaš riječi života vječnog“. (ab)