U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.” A on će im: “Što hoćete da vam ućinim?” Oni mu rekoše: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.” A Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?” Oni mu rekoše: “Možemo.” A Isus će im: “Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.”

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: “Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Mk 10, 35- 45)

Učitelj od nas traži ljubav. Za biti učenik potrebno je imati slobodno srce, srce koje je slobodno i spremno izabrati biti sluga svima. To je jedini način kako možemo nasljedovati Isusa, a samo nasljedujući Isusa možemo ostvariti istinski odnos s Bogom. Logika vjere, koja nam se često puta čini teško razumljivom, sastoji se u tome da u središte našeg života, ne stavljamo sebe i vlastite izbore, već da živeći Radosnu vijest, izabiremo odlučno i hrabro plivati protiv struje.

Vlast treba biti shvaćena kao služenje drugom, a ne kao moć nad njim. Zajednicom, bilo društvenom bilo crkvenom, dobro upravlja ne onaj tko je na prvom mjestu sebi, svojim potrebama i osobnim interesima, već onaj tko je spreman sebe staviti u službu drugom. Dobro upravlja samo onaj tko je svjestan, da mu određeni položaj koji u zajednici  obnaša, omogućuje da se bori za dobro svih onih koji su ga na taj položaj izabrali ili mu je povjeren kako bi o njima brinuo. Tek onda kad budemo na svim razinama društvene i crkvene zajednice shvaćali vlast, ne kao moć i “igre prijestolja”, već kao služenje bratu čovjeku i borbu za one najmanje, tek tada ćemo početi uistinu napredovati i kao političko društvo i kao zajednica Božjeg naroda. (ab)