U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu: “Ti li si židovski kralj?” Isus odgovori: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?” Pilat odvrati: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?” Odgovori Isus: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” Nato mu reče Pilat: “Ti si dakle kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.” (Iv 18,33b-37)

Poncije Pilat, rimski upravitelj Judeje, beskrupulozan, nemilosrdan i častohlepan, pošto poto se htio dokazati caru Tiberiju, upravljajući jednim od najtežih i najizazovnijih područja u carstvu, stoji oči u oči s svezanim Isusom. Tko je od ove dvojice, tog jutra u upraviteljevoj palači, uistinu slobodan, a tko svezan? Pilat okružen svojim vojnicima, zatočenik vlastitih ambicija i strahova, ili pak svezani Isus, kralj, koga istina oslobađa. On je kralj jednog drugog kraljevstva, kraljevstva koje poput Pilata, tog dana u Jeruzalemu, kao uostalom i dan danas, mnogi niti shvaćaju niti razumiju, a možda svakodnevno mole: „dođi kraljevstvo tvoje“. Isus je kralj kraljevstva mira, pravednosti, istine i ljubavi. On kraljuje nad siromasima duhom, nad ožalošćenima koji u ovom kraljevstvu pronalaze utjehu. Članovi ovog kraljevstva su krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci. Kraljevstvo je ovo koje u konačnici pripada svima onima koji su progonjenima zbog pravednosti. Kristovo kraljevstvo je drugačije, ne zbog toga jer se ne zanima za povijest i čovjeka, već zbog toga jer želi da povijest, a s njom i čovjek, postanu puno drugačiji nego što jesu. (ab)