Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. (Lk 3,1-6)

Židovi su smatrali da će Mesija doći samo za njih, samo da njih spasi. Ivan Krstitelj ih, citirajući jednog od najvećih protagonista povijesti Izabranog naroda, proroka Izaiju, razuvjerava: „Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje“. Drugim riječima, svakom čovjeku je ponuđena mogućnost spasenja. Ne samo Židovima, već svim ljudima, u svim prostorima i vremenima. Bog nudi spasenje svima bez obzira na rasu, pripadnost određenom narodu ili određenoj kulturi. Na ovaj način, odmah na samom početku Gospodinova javnog djelovanja, vrlo jasno se očituje univerzalnost spasenja koje nam Isus donosi. Spasenje je to koje nam je svima ponuđeno, svima darovano. Hoćemo li taj dar Božjeg spasenja prihvatiti ili odbaciti, ovisi isključivo o nama samima. Bog, koji čovjeka stvara slobodnog, poštuje našu slobodu, poštuje ju i onda kada ga odbacujemo.

Glas viče u pustinji: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze“. Pustinja koja počima čim se iz Jeruzalema započnemo spuštati prema Jerihonu i Mrtvom moru, puna je brežuljaka i krivudavih putova. Ovom slikom pustinje opisan nam je mentalitet, srce i duša svih onih koji žive bez Boga. Da bi mogli Boga upoznati pozvani su, kako nam kaže ovaj sveti proročki tekst, ispuniti doline (koje su prazne zbog sigurnosti koju polažemo u sebe, a ne u Boga), sniziti gore i brežuljke (slika je to naše oholosti, pouzdanja u naše ja, izgrađivanja međuljudskih odnosa, društva i svijeta bez Boga), izravnati krivudave i izgladiti hrapave putove (ne služiti se u svom životu: podvalama, ogovaranjima, lažima, podmetanjima u ostvarivanju svojih ciljeva…).

U vremenu došašća, koje nas želi podsjetiti da Gospodin dolazi, proroci Izaija i Ivan Krstitelj pozivaju nas na obraćenje. Bilo bi mudro ne oglušiti se ovom pozivu. (ab)