U ono vrijeme: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3,15-16.21-22)

Na događaj našeg osobnog krštenja, želi nas podsjetiti današnji blagdan Isusova krštenja na rijeci Jordan. Blagdan je ovo kojim završava dio liturgijske godine koji nazivamo „Božićno vrijeme“. Činom uranjanja u rijeku Jordan, mladi Učitelj iz Nazareta, započima svoje javno djelovanje, započima naviještanje Radosne vijesti. Isus je došao kako bi “uronio” u našu ljudsku stvarnosti, na poseban način u onu koja prepoznajući vlastita ograničenja, osjeća potrebu Božjeg milosrđa, potrebu obraćenja Bogu. Upravo u tom trenutku uranjanja otvaraju se nebesa, te se Otac i Duh, ujedinjuju sa Sinom, sjedinjujući božansko s ljudskim.

U ovoj slici trebamo promatrati i dan našeg osobnog krštenja. Tog osobitog dana u mom životu primio sam poseban dar milosti. Dar je to po kojem postajem sličan Isusu, tj. od Boga ljubljen, od Boga poslan. Svi ljudi su ljubljena djeca Božja. Dan mog osobnog krštenja želi me podsjetiti na poziv i poslanje koje imam u zajednici krštenika: Vjerom ljubavlju djelotvornom, izgrađivati zajedništvo u ljubavi.

Ako se i ne sjećamo točnog datuma vlastitog krštenja, nadam se da ćemo se barem sjetiti da smo kršteni, a onda samim time i živjeti, naš osobni krsni poziv i poslanje. (ab)