U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.” (Iv 17,20-26)

Isus moli Oca, za duh zajedništva i jedinstva, među njegovim učenicima. Bez međusobne ljubavi koja bi trebala prožimati sve naše odnose, te voditi k jedinstvu, članovi zajednice krštenika nisu autentični. Jedinstvo ne znači jednoobraznost, već izgradnju odnosa, unutar članova zajednice, temeljenih na ljubavi, unatoč sukobima i poteškoćama do kojih ponekad dolazi. Jedinstvo ne znači ni jednoumlje, niti slijepu poslušnost “direktivama partije” ili “velikog vođe”. Jedinstvo znači prihvaćanje različitosti, prihvaćanje drugog i drugačijeg. Duh jedinstva u različitosti je onaj koji bi trebao obilježavati svakodnevni život naših zajednica. Kad u zajednici vlada duh jedinstva onda nitko ne mjeri drugog prema sebi, onda su uvijek međusobna ljubav i prihvaćanje oni koji nas nose prema „jednom srcu i jednoj duši“. (ab)