Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: “Što govori svijet, tko sam ja?” Oni odgovoriše: “Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.” A on im reče: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Petar prihvati i reče: “Krist – Pomazanik Božji!” A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: “Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.” A govoraše svima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. (Lk 9,18-24)

Svakodnevno uzimanje križa na koje nas Učitelj poziva, nije ništa drugo doli svakodnevno propitivanje sebe i svojih odluka, umiranje sebi, svom egu, svojim željama i potrebama. Svakodnevno uzimanje križa neumorno je stavljanje sebe u službu bližnjem, izgrađujući zajedništvo u ljubavi. Isusa može upoznati samo onaj tko mu dopusti da ga voli. Uskrslog Gospodina, može susresti samo onaj tko nasljedujući njegov primjer drugog prihvaća i ljubi. (ab)