Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.” On im reče: “Kad molite, govorite:  ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'” I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.” “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!” (Lk 11,1-13)

Općenito uzevši, u svom životu teško mijenjamo stavove i uhodane načine i obrasce ponašanja. Ova činjenica osobito dolazi do izražaja u našem vjerskom životu. Zadovoljavamo se spoznajama i načinima ispovijedanja vjere, do kojih smo još kao djeca došli na vjeronauku, ne želeći pritom rasti ili sazrijevati na svom hodu u vjeri. Jedan od primjera ovakvog našeg ponašanja je i odnos koji imamo prema molitvi. Često puta, doživljavajući Boga kao “automat” za ispunjavanje raznih potreba, svodimo molitvu, umjesto na razgovor s Bogom, na popis lijepih želja.

Evanđelist Luka nam donosi cijeli niz Učiteljevih pouka kako i na koji način treba moliti. Onaj koji moli, treba imati povjerenja. Bog je i te kako svjestan onoga što je za naše dobro: „Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu! U molitvi treba biti ustrajan i nikad ne posustati, bez bojazni da ćemo biti dosadni: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ Sve nabrojeno svoje ispunjenje, svoj najupečatljiviji izričaj pronalazi u molitvi Oče naš. Gospodnja molitva, sažetak je cijelog evanđelja, te je temelj, polazište i srce svake naše molitve. Slavimo Boga, zahvaljujmo mu, zauzimajmo se za druge, budimo u svojoj molitvi ustrajni, te iznad svega imajmo povjerenja u svog nebeskog Oca. (ab)