U ono vrijeme: netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” (Lk 12,13-21)

Postavljeno pitanje Učitelj koristi kako bi prisutne poučio da život nije u onome što imamo, u onome što posjedujemo. Potkrepljuje to svima jasnom i razumljivom pričom o ljudskoj pohlepi. Malo je onih koji su zadovoljni i sretni s onim što imaju, a još je manje onih koji nisu navezani na dobra koja posjeduju. Velika većina je u bjesomučnoj, bespoštednoj, svakodnevnoj borbi i utrci za jednim eurom više, eurom koji nam uvijek izmiče, ma koliko se trudili da ga dohvatimo. Iz nekog razloga jako teško shvaćamo da naša vrijednost nije u tome koliko kuća, auta, apartmana ili brodova posjedujemo. Vrijednost čovjeka se ne mjeri po tome koliko novaca ima na bankovnim računima. Čovjek, svaka osoba, vrijedi onoliko koliko sebe ulaže u odnose s drugim. Vrijedimo jer smo voljeni, vrijedimo jer smo sposobni druge voljeti.

U vrijeme sveopće utrke za što većom zaradom i što većim profitom, uopće ne bi bilo loše da se zaustavimo te da dobro promislimo gdje nas takav način života vodi. Vrijedi li više vrijeme koje smo potrošili pokušavajući što više zaraditi, namećući sebi nepotrebnu trku i stres ili pak više vrijedi vrijeme koje smo proveli sa osobama koje volimo, ženom ili mužem, ocem ili majkom, bakom ili djedom, s djecom i unucima, s dragim prijateljima. Vrijedi li više borba za profit ili konkretna pomoć bratu čovjeku koji se nalazi u nekom problemu, u nekoj nevolji bilo duhovnoj, bilo tjelesnoj.

Nemojmo biti bezumnici koji sebi zgrću blago, za koje se ne zna čije će sutra biti. Radije se bogatimo u Bogu, ispunjajući svoju svakodnevnicu vjerom ljubavlju djelotvornom. (ab)