Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.” (Lk 14,1.7-14)

„Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.“ Isus od nas želi da se ponašamo drugačije, da donesemo novost evanđelja u naše međuljudske odnose. Želi da iziđemo iz kruga u koji smo zatvorili same sebe, zavaravajući se, stvarajući neku lažnu ravnotežu između davati i primati. Svi smo poput Učitelja, snagom sakramenta krštenja, pozvani i poslani, ljubiti prvi, izlaziti u susret drugom, ne očekujući pritom ništa zauzvrat: „Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.“

Ljubiti drugog onakvim kakav je, prihvaćati sve bez predrasuda i diskriminacije bilo koje vrste, jedni je put izgradnje zajednice krštenika po Učiteljevu modelu. Istinsko blaženstvo, istinsku sreću i radost, pronalazimo u davanju sebe drugom, bez ikakvih interesa i računica. Kad ovo shvatimo, kad ovako svoje opredjeljenje za Krista počnemo i živjeti, tek tad ćemo postati radosni svjedoci kršćanske nade u obitelji, crkvenoj i društvenoj zajednici. Bog daruje radost onom tko ljubi, onom tko prihvaća, onom tko daje bez ikakve zadrške i računice. Nemojmo sebi uskratiti radost darivanja u ljubavi. (ab)