U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: »Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ’Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.« (Lk 14,25-33)

Učenici ne mogu biti prepušteni samima sebi, stoga Učitelj, onima koji ga izabiru nasljedovati, daje vrlo jasne i precizne upute. Ne brinući o tome hoće li ga netko možda krivo razumjeti, ne zamarajući se time, hoće li se netko, od silnog mnoštva koje ga je slijedilo, okrenuti se i otići, Učitelj, svima koji ga izabiru nasljedovati, poručuje da su pozvani donositi mudre i hrabre odluke utemeljene na ljubavi prema Bogu i bližnjem, ne dajući se pritom zarobiti ni materijalnim ni emotivnim dobrima, niti bilo čim drugim što učenika može udaljiti od Učitelja.

Mudrost i ljubav, iz kojih proizlazi spremnost na žrtvovanje i odricanje, trebale bi biti glavne odlike svakog onog tko uistinu želi nasljedovati Učitelja i Gospodina, ne samo riječima, već djelom i životom. (ab)