U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: “Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.” “Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'” “Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'” (Lk 16,19-31)

Kako će nam izgledati naša vječnost ovisi o tome kakve izbore sad i ovdje donosimo. Donosimo li izbore okrenuti prema sebi i vlastitim potrebama ili pak izbore za brata i sestru, koje na svom životnom putu  susrećemo, i njihovo dobro? U ovom kontekstu je i te kako bitan i važan drugi dio prispodobe iz Lukina evanđelja. Situacija se promijenila. Više nije Lazar taj koji se pati, više nisu vrata ta koja dijele jednog od drugog, sad je to golema provalija. Bogataš, koji definiran svojim načinom života ostaje bezimen, sad iz promijenjene perspektive promatra Lazara o kojega se do jučer, posve nezainteresiran, spoticao. I ne samo da ga vidi, već sad zna i kako se zove.

Bilo bi potpuno nerazborito čekati vječnost kako bi uvidjeli nešto što je već sad i ovdje kristalno jasno. Uočimo Lazara, ne spotičimo se o one koji su potrebni naše pažnje, brige i ljubavi, praveći se da ih ne vidimo. Živimo svoj krsni poziv i poslanje, vjerom ljubavlju djelotvornom.  (ab)