Kad mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.” On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin. (Mt 2,13-15.19-23)

Veće ili manje poteškoće, problemi i tegobe, svakodnevnica su svih naših obitelji. Živimo u svijetu u kojem, pred ljudskom zloćom i mržnjom, mnoge obitelji bježe iz svojih domova, sa svojih vjekovnih ognjišta, u potrazi za mirnijom i sigurnijom egzistencijom, potrazi koja nažalost često završava u bijedi, poniženju i smrti. Dojam je, da živeći u našem “mjehuriću od sapunice”, ove žalosne stvarnosti, s kojom su svakodnevno suočena tolika naša braća i sestre, jednostavno nismo dovoljno svjesni. Žalosno je da smo bližnjeg sveli na broj u nekoj statistici, izbjegavajući sebi osvijestiti činjenicu da iza svakog broja stoji čovjeka, muškarac, žena, dijete.

I dok s jedne strane obitelji, u ovom našem svijetu, bježe pred ljudskom pohlepom i mržnjom, s druge strane se nameće način razmišljanja po kojem je obitelj zastarjela institucija koju je vrijeme pregazilo. Nevjerojatna je lakoća s kojom prihvaćamo ovakav prevladavajući način ponašanja i razmišljanja, odustajući, često puta isuviše lako, od borbe za obitelj. U svom komodu i samodostatnosti, zaboravljamo da ljubav u prvom redu znači žrtvu. Obitelj nam, umjesto jasne životne stvarnosti, sve više postaje neki dalek i nerazumljiv pojam. Suočeni  smo s činjenicom kako su nam obitelji sve manje zajednice ljubavi, života i molitve, mjesta prenošenja vjere i odgoja u vjeri, kućne Crkve.

Slaveći blagdan Svete Obitelji molimo za sve obitelji, osobito za one koje trpe ili se nalaze u problemima i poteškoćama. (ab)