U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!« (Mt 51-12a)

Učitelj donosi revoluciju  u  način  razmišljanja  pozivajući  nas da sebe, događaje i druge oko sebe promatramo Božjim očima i mjerimo Božjom mjerom, a ne našom ljudskom.

Siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti, svi oni stoje nasuprot nasilnicima, nemoralnima, prepotentnim onima koju su uvijek spremni na svađu, podmetanja i ogovaranja… Za mnoge su ovi drugi, koji su uvijek spremni sve podrediti sebi i svojim interesima, model koji bi trebalo u životu  nasljedovati. Dok  se  ove  prve, one koje Isus naziva blaženima, uglavnom drži čudacima i slabićima, ovi drugi,  koji gaze sve pred sobom,  kako bi  zadovoljili sami sebe i svoje ambicije, predstavljaju poželjan  model za nasljedovanje.

Kao i uvijek tako i ovdje do izražaja mora doći vjera. Isusov poziv „plivati protiv struje“ u sebi uvijek uključuje vjeru, povjerenje u njega koji najbolje zna što nam je potrebno. „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre“, piše nam apostol Pavao u današnjem  Drugom čitanju te nastavlja, „i slabe svijeta izabra Bog da  posrami  jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest“. Kako bi ostvario svoj plan spasenja Bog ne izabire umišljene i prepotentne, izabire slabe, izabire ponizne. Ovo se jako dobro vidi kroz čitavu povijest Crkve. U periodima  povijesti kad smo bili oholi i prepotentni, kad smo mislili da sve možemo i da smo najpametniji, događale su se najveće rane na tijelu Crkve. A u onim razdobljima kad je prevladavala  skromnost i poniznost, napredovalo je i poslanje Crkve i širenje Radosne vijesti. Pametnom dosta. (ab)