Kad bi uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

(Iv 20,19-31)

Kad se činilo da je sve završeno, da je svaka nada izgubljena, Isus dolazi posred svojih učenika, pokazujući im da se vratio, da je živ, da je uskrsnuo, da je s njima. Mir koji Isus nudi svojim prijateljima plod je Božje ljubavi, dar za kojim ljudsko srce toliko teži.

Prilikom ovog Isusova dolaska učenicima, među njima nema jednog, nedostaje Toma. I usprkos silnim uvjeravanjima ostalih, Toma je nepokolebljiv: Ako ne vidim, neću vjerovati. Nije teško zamisliti koje sve misli i osjećaji obuzimaju Tomu dok mu njegovi prijatelji pripovijedaju o susretu s uskrslim Učiteljem: ravnodušnost, skepsa, vjerojatno i ljubomora što nije u tom trenutku bio s prijateljima. Sigurno da bi i on vrlo rado susreo Isusa, ali u ključnom trenutku nije bio u zajednici. Zbog toga odbija vjerovati njihovu propovijedanju, čak svoju vjeru u Kristovo uskrsnuće uvjetuje traženjem vrlo jasnih dokaza.

Nakon osam dana, ponavlja se ista scena. Isus ponovno dolazi među svoje učenike, međutim sada je među njima i Toma s kojim Isus odmah započima razgovor. Dojam je da se ovo drugo Isusovo ukazanje apostolima u Dvorani posljednje večere dogodilo upravo zbog Tome, zbog njegove ravnodušnosti, skepse i sumnje. Učitelj nije mogao ostaviti učenika u takvom raspoloženju duha, zato ponovno dolazi staje u sredinu i kaže: Mir vama! Potom se obraća direktno Tomi: Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.

U Tominu srcu više nema mjesta za ravnodušnost, skepsu ili sumnju. Isus je od njega zatražio da se prepusti daru vjere i Toma to čini. Ne trebaju mu više materijalni dokazi kako bi vjerovao. Stupa u dijalog sa uskrslim Učiteljem i izgovara jednu od najljepših ispovijesti vjere koje su nam zapisane na stranicama Svetog pisma: Gospodin moj i Bog moj! Susret s Tomom uskrsli Krist zaključuje rečenicom koja je i te kako utješna za sve nas: Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! Da smo doista blaženi svjedoči nam i apostol Petar u svojoj poslanici: Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. (ab)