Kad bi uvečer onoga dana, prvoga u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” (Iv 20,19-23)

Mir vama. „Pobjednik nad grijehom i smrću“ onima koji žive u strahu i tjeskobi donosi svoj mir, daruje radost svoje Ljubavi onome tko se iz straha od drugog, bježeći od mržnje, ljubomore, ogovaranja, podmetanja, zatvorio u neki svoj mali vlastiti svijet.

Pokaza im ruke i bok. Isus je stvarno umro na križu, iz njegova bok potekli su krv i voda. Uskrišen Očevom ljubavlju, donosi život, mir, radost ljubavi, zajednici koja paralizirana od straha tone u tamu beznađa. Za pripadnike zajednice, susret s uskrslim Kristom, nije samo utješan. Gledajući njegove rane, učenici napokon imaju hrabrosti suočiti se s tamom u vlastitom srcu, sa svojim osobnim slabostima i strahovima, osjećajući pritom kako im radost Ljubavi „grije grudi ledene, mekša ćudi kamene“. Susrevši uskrslog Gospodina, osjetivši radost ljubavi kako struji njihovim bićem, učenici su spremi izvršiti poslanje za koje ih je Učitelj izabrao i pripremao. Spremni su postati svjedocima Očeva praštanja i milosrđa, svjedocima radosti Boga koji je ljubav.

I ja šaljem vas. Preko članova zajednice okupljene te večeri, prvog dana u tjednu, u dvorani Posljednje večere, isti poziv i poslanje, sakramentima krštenja i potvrde, upućeni su svima nama. Svi mi smo, bez iznimke, pozvani i poslani biti svjedocima radosti Ljubavi u svijetu i društvu u kojima živimo. Blagdan Pedesetnice, nam je prigoda da postanemo svjesniji prisutnosti Duha Svetog u vlastitom životu, kako bi uistinu mogli upoznati nadu koja je u njegovom pozivu. (ab)