U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.” “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.” “Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo.” A on će im: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.” (Mt 13,44-52)

Boga je svima moguće pronaći. Na ovaj ili onaj način, tragali za njim ili ne, namjerno ili pak posve slučajno. Susret je to koji može biti potpuno neočekivan i iznenađujući, kao što se uostalom dogodilo Pavlu pred Damaskom, ali se isto tako može dogoditi na „njivi“ naše svakodnevnice: domu u kojem živimo, mjestu na kojem radimo, u osobama koje susrećemo. Dragocjeni biser i blago, metafore su koje Učitelj izabire, kako bi nam naglasio važnost i ljepotu radosti Evanđelja, radosti vjere koja nam uistinu može, ukoliko joj dopustimo, promijeniti život.

Trgovac i seljak sve što imaju ulažu kako bi dobili neusporedivo više. Kao što je život dinamičan, tako je dinamična i vjera. Putem vjere možemo napredovati samo ukoliko neprekidno tragajući za odgovorima propitkujemo sebe, nastojeći pritom, otvorenih ušiju i očiju, ispravno razlučiti stvarnost oko sebe. Nemamo sve odgovore, nemamo gotova rješenja, ali ukoliko se iz dana u dan trudimo „otkrivati blago“, „tragati za biserom“, živeći kao radosni svjedoci nade i ljubavi, napredovati ćemo na putu vjere, rasti ćemo i sazrijevati u svom osobnom opredjeljenju za Krista Gospodina, izgrađujući pritom kako sebe, tako i zajednicu krštenika. (ab)