U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.” “Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” “Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18,15-20)

„Pogriješi li tvoj brat idi i upozori ga nasamo.“ Živeći u društvu u kojem izostaje iskrena briga za čovjeka, društvu, okrenutom pojedincu, u kojem svatko živi u nekom svom filmu, periferno zainteresiran za drugog ili što je puno češće totalno indiferentan prema drugom, društvu u kojem je naš bližnji uglavnom broj u nekoj statistici, ova Učiteljeva riječ uistinu zvuči pomalo nadrealno. Griješim? Moguće. Pa ipak pokušajte sebi, onako iskreno, odgovoriti kad ste, zadnji put, nekog na nešto upozorili. Možda i jesmo onako bahato, samodopadno, polazeći od svoje samoproglašene pravednosti, potrebe za moraliziranjem, uvjereni kako smo baš mi u pravu, a brat ili sestra u krivu. Ali kad smo nekog na nešto upozorili ponizno, obazrivo, nježno, iz osjećaja istinskog caritasa – ljubavi prema tom našem bratu ili sestri, uistinu iskreno, životno, zabrinuti za njega i njegovo dobro.

Kršćanska ljubav prema bližnjem, caritas, ne znači kad se netko o nas ogriješi dignuti nos, okrenuti glavu, te čekati ne bi li taj naš brat ili sestra uočio svoju pogrešku, došao i ispričao se našoj visosti. Caritas je daleko više od toga. Zato je uistinu teško iskreno i životno, a ne samo tradicijski i formalno-pravno, biti kršćanin. Caritas znači istupiti iz svoje komfor zone, izići u susret tom bratu ili toj sestri, te podijeliti s njim radost ljubavi koja prašta i prihvaća, radost caritasa. (ab)