U ono vrijeme reče Isus  svojim učenicima: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.”

“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'” “Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'” “Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'” “Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'” “I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.” (Mt 25,31-46)

Crkvenu godinu zaključujemo blagdanom Krista kralja. Govoreći o Isusu, kao kralju, teško je izbjeći sve predodžbe i slike koje imamo o kraljevima, tako da posve lako zaboravimo golu činjenicu naše vjere, da se sve te slike prividne ili stvarne moći, vlasti, časti ne odnose na Krista kralja. Kad se dublje u njega zagledamo, kad doista čujemo što nam želi poručiti, kad ga otvorenih očiju i ušiju promatramo i slušamo, onda ćemo primijetiti sve suprotno od onog što nam pada na pamet kad spomenemo imenicu kralj.

Primijetit ćemo tada kralja koji služeći vlada. Spušta se na koljena pred čovjekom kako bi mu oprao noge, s izdajicom dijeli zalogaj, oprašta onima koji ga muče i ubijaju, umirući donosi obilan rod. Puno su nam bliže, lakše i jednostavnije naše ljudske predodžbe o kralju, lakše ih je prihvatiti i slijediti. Puno teže je nasljedovati kralja koji nije došao biti služen od drugih, već drugima služiti. Puno teže je nasljedovati kralja koji drugog ne iskorištava, već se od njega da iskoristit. Današnji nas blagdan još jednom, ozbiljno i snažno, poziva da se suočimo s činjenicom kako Božja logika nije naša, kako njegove misli nisu naše.

U Božjim očima mjera spasenja, mjera je ljubavi koju iskazujem sestri i bratu i to u običnim malim svakodnevnim stvarima. Nije potrebno činiti ne znam ni sam kakva velebna djela. Dovoljno je nahraniti gladnog, žednog napojiti, golog zaogrnuti, prognanika primiti, bolesna pohoditi. I to ne zbog čistog humanizma ili dobrog kućnog odgoja. Mi koji Kristu i u Krista vjerujemo pozvani smo svakom čovjeku, svakoj sestri i bratu iskazivati ljubav i milosrđe zbog toga što u svakom od njih trebamo primijetiti Božje lice. Bog je onaj koji nas želi pohoditi u svakoj osobi koju na svom životnom putu susrećemo i zato se prema njoj trebamo ophoditi s dužnim poštovanjem. Najveća pogreška koju u životu možemo napraviti je da ostanemo usmjereni na sebe, svoje potrebe, ambicije i želje, uopće ne primjećujući Boga koji nas u sestri i bratu svakodnevno pohađa. (ab)