Liturgija današnje nedjelja slavi Svetu nazaretsku obitelj Isusa, Marije i Josipa. Crkva, danas želi slaviti kršćansku obitelji, podsjećajući nas da  upravo Sveta obitelj treba biti uzorom svim našim obiteljima, te da u njoj trebamo tražiti istinsku obiteljsku sreću.

Ovu stvarnost nam lijepo naglašava naš biskup Mate u svojoj božićnoj poruci: Sveta nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa, koju sebi predočavamo božićnim jaslicama napravljenim u našim crkvama i domovima, potiče nas na molitvu i poziva na zajedništvo u liturgijskim slavljima, ali nas poziva i da konkretnije promišljamo o njoj, o izazovima koji su bili stavljeni pred nju i načinima na koji su se oni nosili s istima. Kroz došašće smo pratili Mariju i Josipa u trenutcima otkivanja njihovog vlastitog životnog poziva i donošenja važnih životnih odluka koje su omogućile da se Bog rodi. U božićnim danima pratimo ih u trenutcima njihovog obiteljskog zajedništva, koje je svoj vrhunac imalo u trenutku Isusovog rođenja u betlehemskoj štali. Uslijedit će proslave i susreti vezani uz Djetetov život, prvi navještaji osporavanja i boli, prijetnje, izbjeglištvo, život u Nazaretu, Josipova smrt… Sve nam to pokazuje kako se Sveta obitelj, poput drugih, naših obitelji, suočavala sa svim životnim izazovima, nerijetko i poteškoćama, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Zato smo pozvani, upravo u ovom božićnom vremenu, svoj pogled usmjeriti prema Svetoj obitelji, te od nje učiti kako biti muževi i žene, majke i očevi, kako biti sinovi i kćeri, kako biti obitelj.

Želimo, u prvom redu našim mladima, ali i svim bračnim drugovima, osobito onima koji prolaze teške i krizne trenutke, poslati istinitu sliku o braku i obitelji, da nije uvijek jednostavno i lagano, da smo pozvani na mnogo kompromisa i odricanja od vlastite sebičnosti, ali da je upravo taj put služenja put po kojem postajemo ispunjeni i cjeloviti ljudi.

Svjedoci smo kako se uz brak i obitelj posljednjih godina često veže pojam kriza. Iz godine u godinu, u društvu u kojem živimo, svjedočimo porastu razvoda braka. Ne zaboravimo da se iza toga uvijek kriju ljudi, sa svojim često teškim životnim pričama, kojima smo pozvani pristupiti i poviti im rane (usp. Lk 10, 34). Uz njih pokušajmo pronaći više mjesta i za svu našu braću i sestre koji, zbog različitih razloga, nisu mogli ili ne mogu sklopiti brak. Svi zajedno posvetimo više pažnje svima koji su nakon bračnog loma i razvoda ostali sami, kao i onima koji su u međuvremenu sklopili novi civilni brak ili žive u izvanbračnoj zajednici. Pozvani smo pokazati im da im je Gospodin blizu, te da ih zajednica Crkve prihvaća imajući razumijevanja za njih i njihovu životnu situaciju.

Stavljajući naglasak ovog Božića na stvarnosti braka i obitelji želimo, nadahnuti primjerom Nazaretske obitelji, iznova otkrivati bračni i obiteljski život kao prostor u kojem se supružnici kroz autentične međusobne odnose mogu ostvariti u svom životnom pozivu i poslanju. Samo tako brak postaje izvor zadovoljstva i radosti, te prestaje biti promatran kao teret, a sve više postaje poželjan izazov i prilika za međusobni rast u ljubavi.