Biblijska čitanja današnje nedjelje obilježena su osobom proroka. Prorokom se ne postaje vlastitim odabirom ili željom. Bog je taj koji poziva i šalje. Prorok ne živi za sebe, već za narod. On je u isto vrijeme prenositelj poruke i sama poruka. Riječ koju naviješta, sve ono što govori, treba i te kako biti vidljivo u njegovu osobnom životu. Prorok, čemu u Svetom pismu često svjedočimo, nije uvijek dobro primljen od naroda. Za veliki dio naroda smirenost i spokoj svakodnevnice su puno važniji od vjernosti vrijednostima i principima. Narod uglavnom voli da ga se hvali, ne voli kad ga se opominje i ispravlja,  upozorava na njegove postupke i krive odluke. Narod ne voli da ga se remeti u njegovu prividnom miru i spokoju.

Četvrtu nedjelju vremena kroz godinu karakterizira jasna poruka proroka koji poziva narod: O da danas glas Gospodnji poslušate (usp. Ps 95,7). Danas, govori nam ovaj biblijski tekst. Vrijeme je kategorija o kojoj čini se ne vodimo dovoljno računa. Uvijek mislimo kako vremena ima na pretek. Osobito je to izraženo u našem odnosu prema Bogu. Stotinu stvari želimo obaviti, misleći kako vremena koje ćemo u svom životu odvojiti za Boga ima. Međutim Bog, preko svojih proroka, jasno poručuje da vremena nema. Danas smo pozvani čuti, te što je još važnije razumjeti i poslušati njegov glas. Bog nas poziva da ga poslušamo, da ne budemo tvrdoglavi. Židovi su, hodeći pustinjom četrdeset godina Boga često puta iskušavali. Tako je bilo i kod Mase i Meribe (usp. Izl 17,1-7), gdje su od Boga tražili vodu, iskušavajući ga, buneći se da im je bilo bolje u Egiptu. Nisu pokazivali nikakvu zahvalnost prema Bogu koji ih je izbavio iz egipatskog ropstva. Izazovima s kojima su se u pustinji suočili nisu pristupili vjerom i povjerenjem u Boga, već tvrdoglavošću, vrijeđajući Boga i Mojsija. Ni sva djela kojima je Bog pokazao svoju moć izbavljajući ih iz Egipta nisu im bila dovoljna.

Bojim se da se ni mi, u svom svakodnevnom hodu u vjeri, nismo puno odmakli od naše starije braće u vjeri. I mi često puta, umjesto da imamo u Boga povjerenja, prema njemu iskazujemo krajnje nepovjerenje i nezahvalnost. Vrijeme je da svoj odnos prema Bogu promijenimo. Tek kad to uistinu i napravimo, moći ćemo promijeniti odnos prema samima sebi, našim bližnjima, te svima onima koje svakodnevno susrećemo. Danas poslušajmo glas Gospodnji, danas se obratimo i vjerujmo Evanđelju!

AB