Razne osobe dolaze Ivanu Krstitelju (Lk 3,10-18). Različita su njihova zanimanja i životne situacije u kojima se nalaze. Međutim svima im je zajedničko pitanje, koje je u biti odgovor na Krstiteljev poziv na obraćenje: Što nam je dakle činiti?

Ivan Krstitelj im ne daje odgovor koji bi vrijedio za sve, u svim životnim situacijama. Svakom od njih posvećuje vrijeme, sluša ga, te mu pokušava dati odgovor koji odgovara njegovom životnom kontekstu, točno određenoj situaciji u kojoj se pojedinac nalazi. Ono što je zajedničko svim ovim odgovorima je briga za brata čovjeka, osobito onog u potrebi i nevolji, bila ona tjelesne ili pak duhovne prirode.

I danas, ovim našim prostorom i vremenom, odzvanja Gospodinov glas, pozivajući nas da vodimo brigu jedni od drugima. I danas Bog od nas traži da budemo čuvari svog brata (usp. Post 4,9), da uspostavimo međusobne odnose temeljene na istini i povjerenju, zauzimajući se uvijek i u svakom trenutku za dobro drugoga. Ovome nas želi podsjetiti i današnja nedjelja Caritasa, posvješćujući nam potrebu i nužnost izgradnje zajedništva u ljubavi, vodeći pritom i te kako računa, da brinuti o sestri i bratu čovjeku, ne znači samo skrbiti za njihovo materijalno dobro.

Kao oni koji Krstu i u Krista vjeruju, pozvani smo uz materijalnu skrb (7 djela milosrđa tjelesnih), voditi i te kako računa o duhovnom dobru sestre ili brata (7 djela milosrđa duhovnih).  Bilo bi dobro da više računa povedemo o jednom djelu kršćanskog života, koji je čini mi se nekako pao u potpuni zaborav, a to je bratska opomena. Puna su nam usta i djela materijalne pomoći drugom (često puta razna prikupljanja pomoći koristimo kao sredstvo pranja vlastite savjesti), međutim o ovom drugom aspektu karitativnog djela onih koji se nazivaju kršćanima, kao da uopće ne mislimo, a još manje u djelo provodimo. Uzor, kao i obično trebamo potražiti u prvoj Crkvi, u vremenu iskrene i istinske vjere, kad se u kršćanskoj zajednici i te kako vodilo računa, ne samo o materijalnom dobru braće i sestara, nego i o njihovu duhovnom dobru.

Od iznimne važnosti za naš rast u vjeri, za naš duhovni život, je nanovo otkriti važnost i vrijednost bratske opomene, kako bi u ovom našem društvu, obilježenom individualizmom, ravnodušnošću i nebrigom, mogli svi zajedno napredovati putem prema svetosti. Učitelj je i više nego jasan: Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik (Mt 18,15-17). Bratska opomena nikad se ne vodi duhom osude ili optuživanja, već duhom ljubavi i milosrđa, potaknuta istinskom brigom za duhovno dobro brata čovjeka.

Dok ovog došašća sudjelujemo u raznim karitativnim akcijama i inicijativama, sjetimo se i duhovnog dobra naše braće i sestara. Dopustimo i njima i sebi da ispravno, vodeći se samo i isključivo istinom, spoznamo sami sebe, kako bi uistinu obnovili naš život, te svi zajedno napredovali putem svetosti prema Gospodinu koji dolazi. Uvijek su zajednici potrebni oni koji potiču druge putem bratske ljubavi, te ispravno razlučujući, prihvaćajući opraštaju. Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje (Izr 9,8-9).

AB