U ono vrijeme reče Isusu svojim učenicima: “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” (Lk 21,25-28.34-36)

Što Isus ovakvim govorom želi poručiti? Tumači Svetog Pisma objašnjavaju kako je riječ o jednom posebnom načinu govora, tzv. apokaliptičnom, koji je prisutan i kod starozavjetnih proroka kad progovaraju o događajima vezanim uz kraj povijesti. Međutim, za razliku od njih, u svom govoru, Učitelj ne progovara samo o katastrofama, već i o radosnoj nadi, koja bi trebala biti obilježje svih onih koji vjeruju u Boga: Uspravite se i podignite glave. Isus nam ne govori da pobjegnemo, da se negdje sakrijemo, prepuštajući se strahu, već vrlo jasno naglašava što treba biti uzrokom naše radosne nade: Približilo se vaše otkupljenje. Isus, svojim učenicima, a time i svima onima koji su na njihovu riječ u njega povjerovali, jasno obećava da će u tim trenucima biti uz njih: Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom.

Biblijska čitanja, koja nam u vremenu Došašća, liturgija nudi na promišljanje, vrlo jasno nas pozivaju da iznova otkrijemo krepost nade, polažući svu svoju nadu u Krista Gospodina. Vrijeme Došašća nas poziva, da u svom svakodnevno životu, usvojimo Isusovu preporuku koju daje svojim učenicima: Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. Isus nas, vrlo jasno želi upozoriti, da na putu prema nebeskom Jeruzalemu, ne dopustimo nikakvim zemaljskim brigama da nas smetu, da nam se ispriječe na našem hodu u vjeri. Ne trebamo težiti za bogatstvom, moću, ugledom ili prestižom. Sve su to ispraznosti koje nam nepotrebno otežavaju srce i život, a ništa od toga nećemo, jednog dana, ponijeti s nama. Isus nas poziva da budemo neopterećeni, slobodi, da oslobođeni nepotrebne “prtljage” hodimo u susret Gospodinu koji dolazi. (ab)